Velibor Kajtez

Datum rođenja: 23.06.1985

Mesto rođenja: Senta,Srbija

Adresa: Novi Sad

Već kao mali klinac sa svega 7 godina sanjao sam kako ću jednog dana biti vrhunski fudbaler,
kao moj idol u to vreme Vladimir Jugović sa brojem 4 na dresu Crvene Zvezede. Kako je vreme
odmicalo postao sam svestan da neke stvari nisu onakve kakvim ti se čine i da do uspeha koji
sam ja tada imao zacrtan u glavi ima mnogo barijera koje jednostavno nemožeš da pređeš.
Tokom odrastanja moj svaki dan je bio ispunjen nekim fizičkim aktivnostima, pošto je moj
komšija u svome dvorištu imao terene za odbojku, košarku, fudbal mi smo svaki slobodan sat
provodili kod njega. I dan danas sam zahvalan mome komšiji Joletu koji nam je pružio uslove
da imamo normalno detinjstvo u ona luda vremena. Fudbal u vreme 90-tih u našem gradu
Bečeju je bio u velikoj ekspanziji, kao i vaterpolo, ali ja sam se ipak odlučio za fudbal jer je
tada naš klub bio u prvoj ligi tada zvane države Yugoslavije. Voleo sam da odlazim na stadion
pa čak i onda kad nije bilo treninga, jer je uvek nekog bilo na pomoćnom terenu da pika
loptu. Kad sam počeo da igram za pionirsku selekciju posle par meseci trener mi je dodelio
kapitensku traku koju sam ja sa ponosom nosio lepi niz godina i kroz ostale selekcije. Kada
je došlo vreme da se priključim prvom timu FK Bečej za nas iz kluba nije bilo mesta jer su se
ubacivali igrači koji su dolazili iz Beograda i okolnih mesta naravno nudeći pare da bi igrali
u drugoj ligi jer su tada mogli lako da se prebace u prvu ligu. Tako da ni jedan igrač iz moje
generacije nije zaigrao za FK Bečej. Srušenih snova okrenuo sam se studiranju i rekreativno
se bavio fudbalom po okolnim klubovima. Nisam hteo da tako lako dignem ruke od fudbala
tako da mi je bilo sve jedno gde ću igrati i za koga. Tokom studiranja u Novom Sadu stalno
sam trčao na keju gde sam održavao kondiciju kako bi mogao vikendom da igram fudbal
pošto nisam odlazio na treninge zbog obaveza na fakultetu. Jednog lepog dana upoznao
sam i Boška Stupara koji mi je predložio da dođem na trčanje sa njegovim drugarima koji
se rekreativno bave trčanjem pa da vidim dali mi se sviđa to što oni rade i ako hoću da se
priključim njihovom klubu. Na njegov poziv nisam se odmah priključio klubu nego je pravi
momenat bio pred prvi novosadski noćni maraton kada sam zvanično postao član i trčao pod
nazivom Atletsko Rekreativnog Kluba Fruška Gora. Upoznao sam vrhunske spotiste i ljude koji
su mi postali dragi prijatelji.