Ima li sta lepse nego upoznavati prirodne lepote ove nase planete. Plitvicki maraton je zasigurno jedno od mesta koje za zivota treba obici. Povod poseti je pre svega bio Plitvicki maraton koji se ove godine  odrzao 29.put.

Ne tako obicnog dana, veoma rano izjutra, posla  sam na put sa jednom malom ali odabranom ekipom put Plitvica. Jednog od tih momaka sam tada videla po prvi put,Ivana,  drugog po drugi put u zivotu, Negoslava, a treceg sam znala samo iz vidjenja na sastancima kluba, Nebojsu. Svako od nas je posao iz nekog drugog , slicnog ili potpuno drugacijeg razloga. Ivan je posao u svojstvu snimatelja, da prikupi material za izradu prezentacije Plitvickog matarona. Negoslav takodje.  Nebojsa je isto bio “upleten” u tu pricu, o kojoj ja do kasnije u toku putu nisam znala apsolutno nista, i takodje kao trkac. A moja malenkost se uputila za Plitvice nadajuci se sto boljem rezultatu, i u zelji da konacno vidi tu idilu Plitvickih jezera. Kasnije u toku puta, saznajem da ce se nasoj ekipi pridruziti jos jedan momak , Darko.  Previse momaka morate priznati 🙂 No, nista strasno, nekada se i osecam bolje u muskom drustvu! Ne volim da se namecem, da zapitkujem, ali se sama po sebi prica polako pocela rasplitati. Oni su svi deo jedne opasno interesantne turisticke agencije Active Traveling izmedju ostalog, koja pravi turisticke aranzmane u okviru  kako domacih tako I inostranih maratona. Za mene vrlo zanimljiva prica.

DSC09457

 

Najlepsi deo puta za Plitvice je sigurno tok Une koji smo pratili celom njenom duzinom, diveci se njenim lepotama. Oko podne stizemo u Plitvice.Nebojsa nas ostavlja I odlazi svojim licnim obavezama. Tako da sam ostala sa Ivanom I Negom.  Ja sam licno bila neispavana I prehladjena, pa mi je celo to putesestvije malo teze palo. Ali se moramo izdrzati. Sta je tu je. Polagano smo prvo pokupili startne pakete, I zatim krenuli u obilazak Nacionalnog parka. Prelepo uradjene drvene staze u duhu prirode, slapovi na sve strane, senili su turiste, mnostvo turista iz celog sveta. Obilazak je trajao satima. Mnostvo fotografija I video snimaka zasigurno ce ostati kao riznica lepih uspomena.

10321685_10202622414456349_59637216017416532o

Nakon obilaska otisli smo na veceru, gde nam se pridruzuje Darko, tu ga I upoznajem, mada se on mene seca sa sastanaka kluba. Tu smo se malo duze zadrzali , usled predugog cekanja u redu za preuzimanje vecere. Nadamo se da ce organizatori sledece godine napraviti neki modus da sve to brze ide.  Posle vecere smo krenuli u smestaj koji nam je Nebojsa obezbedio u selu Krnjeusa, 80tak kilometara od Plitvica, odakle je on inace rodom.

Dosao je I taj dan. Dan trke. Odmorni smo posli.Kad smo stigli u Plitvice, svako je posao svojim putem. Odvojila sam se od ekipe, krenulo je spremanje – presvlacenje, zagrevanje. I vise nego dovoljno vremena sam imala. Kisa koja je pljustala nekih sat vremena pred start, smilovala se I stala. Temperatura fina, tacno koliko treba. Malo hladnije, ali za trcanje prava stvar. Koncentracija na nivou, pred start uglavnom ne vidim nikoga osim sebe,svojih misli  I sata koji otkucava do pocetka. 3,2,1.. START!

10258099_782548355143456_2383354057603440146_o

 

Nizbrdica…I to duga duga.. gotovo 9 kilometara. Letim, ne verujem ni sama kojom brzinom, odlican osecaj. Kilometri su zaista mnogo brzo prolazili. Do devetog, kad je usledio uspon, ne bas fin, nego onako nagli, bas na kakvom treba krenuti polagano da se misici naviknu na promenu.. Naravno, vucem problem od prethodnog perioda, pa ne uspevam da izvucem ocekivani tempo. No, ne predajem se, izvlacim maksimum iz nizbrdica. Cupam, disem odlicno, kvadricepsi zezaju, sto sam realno I ocekivala. Previse trka u zadnja 3 meseca me je dotuklo.. Ali teram trku do kraja! Jeste da su mi se pertle otpertlale tri puta cak! Bila sam ljuta na patike, ali brzo me je proslo, nisam imala vremena da odrzavam tu emociju. Morala sam da razmisljam o koracima I o onom cuvenom  “kad ce kraj, kad ce kraj”. Jao Boze, pomislih, stize me odjednom neka devojka na 18.kilometru, ne verujem, ovo pre nisam dozvoljavala. Shvatam da sam bas zaribala, da mora tu jos mnogo mnogo da se radi. Konacno eno ga cilj, cupam, vucem, zavrsavam za 01:37:03. Sveza sam delovala kada sam stala, ali kako je vreme odmicalo izgledala sam sve losije. Vrtoglavica, mucnina. Napravila sam gresku sto nisam otisla odmah da se presvucem, ipak je bilo hladno napolju,za nekoga ko je mokar moze da se stvori ozbiljan problem.. Istezala sam se dugo. Poceli su bolovi u kolenima, razumljivo od toliko nizbrdica. Posle tek 30tak minuta odlazim na presvlacenje.

Sto se tice ostatka moje ekipe iz kola, Nego I Ivan na stazi, snimaju. Nebojsa zavrsava polumaraton za 02:15:29, a Darko za 02:09:33 . Cestitke momcima, oni su zaista uzivali! I ja sam, ali sam ja uzivala najvise u takmicenju. Generalni plasman 9.mesto, u kategoriji 2.mesto. Po obicaju nisam zadovoljna, jer uvek tezim ka boljem. Ali uzimajuci u obzir preko 3000 ucesnika, iz 28 zemalja, I s obzirom na moju trenutnu spremu, trku sam istrcala odlicno!

10257533_730691700321645_1358365815002292112_o

Nakon odmora, proglasenja, caskanja sa ostalim drustvom iz Srbije, i davanja intervjua  gospodi iz ekipe, dizemo sidra,polazimo. Na zalost bez rucka, posto su redovi bili beskonacni. Da smo cekali, ne verujem da bismo se pre ponoci vratili u nas Novi Sad. Tesko mi je bilo usput, muka I drhtanje, ali zahvaljujuci momcima I nagovaranjima da moram da jedem, da mi je sigurno pao I secer, situacija se stabilizovala. Jos jedan mali minus za organizatore, neka cokoladica nikako ne bi skodila na cilju. Ali veliki plus za majicu koja me je zaista odusevila.

Hvala ekipi na svemu, na drustvu, na prevozu, na smestaju, na fotografijama, rucku, na savetima, bilo je zaista nezaboravno!

10382578_10202622283533076_4237789454383537085_o

By Katarina Pohlod

Ambiciozna jedna mala (polu)maratonka