Reka šarenih dresova, širokih osmeha i dečijih poklika danas je preplavila Bukovac! Start IX Bukovačkog maratona je obeležen kako sa srdačnom dobrodošlicom članova planinarskog društva “Vilina vodica” tako i sa veselim gostima koji su dojezdili plavim Volvom GSP-a.

Sporadični naleti učesnika pravili su manje gužve pri samim prijavama ali je to sam događaj učinilo još značajnijim i većim. Marljive devojke i momci u prijavnom centru su krotili nestrpiljive rukice da baš one prve predaju prijavni listić i dobiju planinarski knjižicu koja će kasnije biti dokaz o uspešnoj pređenoj stazi.

Vreme, fenomenalno, savršeno, sunce, vetrić, miris predstojeće jeseni. U 9:30, preko 900 učesika zamarširalo je stazom “sladoleda”. Među njima iskusni planinari, dugoprugaši, sprinteri, biciklisti, rekreativci, atletičari, gimnastičari, penjači, orjentirci, pešaci, plivači, učitelji, učiteljice, učenici, bake, deke, mame, tate, drugari, drugarice, poznanici, slučajni prolaznici…Svi sa jednom idejom, da uživaju u lepoti Fruške gore na jedinstven način sa jedinstvenim ljudima.

Stazu su prelazili svako svojim tempom, brale su se šljive, trnjine, drenjine, žeđ je gašena izvorskom vodom, tamo gde je bilo…nažalost na nekim delovma staze zavrnuli su slavine. Iznemoglost je izmamila i prve sendviče, kolače, nije se štedilo, delilo se darežljivo. Oni brži i jači promicali su zadihano i ostavljali iza sebe širom otvorene oči pešaka koji ne mogu da veruju da ih je upravo pretekao neko sa staze od 47km. Kako je to moguće…odakle mu snaga… ali snaga u glavi i umor u nogama doneli su i pobednike i on druge i treće…

Bilo je i lutanja, mada sve to ide u rok službe i uvek se nađe neka pametna glavica da nam razbistri um. Neki su kao suvenir sa ovog maratona poneli ujed stršljena ili neke druge bube na butini, verujem da se pitate ma ko je taj biserko, kad ono naš Deki 🙂 međutim momčina je to, nije se dao, preostalih 10km do cilja je stojički “zaorao debelo” kao u najavi. Zablistao je kao četvrti na stazi velikog maratona.

Neki su dobili težinu u nogama i rukama, bol u glavi, glad, umor, iznemoglost, ali brižna ekipa prve pomoći je bila u pripravnost da radi svoj posao. Ovaj suvenir na cilju je pripao našem Nenadu… Šone, Šone brigo jedna. Ali brzo smo vratili osmeh na lice i njemu ali i nama.

Neko je orao, orao, gazio, jurcao i bio treći na stazi velikog maratona, naš Boki (4:55:05). On gde god da ode, bez medalje se ne vraća, to mu je u krvi 😀 I naravno, prvi na stazi velikog maratona, Uglješa Nikolić (4:31:10) dečko kao munja, samo je prohujao među nama šetačima…Ovaj maraton deluje tako lagan kad ga neko ovako pregazi.

Svaka čast momci, sve do jednom! Stazu srednjeg maratona, kao prvoplasirani, u ime ARK Fruške Gore je obeležio novopečeni član Asteriks i Jovica kao peti. Drugari orjentirci iz Stražilova su odneli drugo i treće mesto, Margarita četvrta.

Stazu malog maratona od 16km je osvojio naš Sale Glušica (1:30:00). To drugariiiiiiiiiiiii 😀

Katica je overila stazu od 16km, Jasmina, Zec i Dara, Tarjan i Albina su kao i ja laganini prepešačili sa društvom ovaj divan i sunčan dan. Bodrila sam naše trkače na stazi i time bila deo ovog velikog uspeha naše ekipe.

Napomenula bih tj. dodala kategoriju prvog mesta u dobročinstvu, i dodelila bih ga Ivanu Simiću. Pomogao je Vladi Maratoncu u jednom delu staze, bio mu podrška i oslonac do cilja. Naš antiprotivni i solidarni Ivan 😀

Još lepih vesti, još bodrenja, naša Keti nakon što je danas položila svoj poslednji ispit došla je na cilj da budeo ove tima! Braća Momić, naravno, zar da budemo u Bukovcu a da ne naletimo na njih 😀

Goran Žigić sa njim sam poranila jutros kao ispomoć u organizaciji, čovek od akcije i podrška za ovaj maraton… toliko poznatih ljudi, toliko pozitivne energije. Naravno falili su nam i predsednik i sekretar i jos nekolicina članova pa da zaista ARK Fruška Gora preplavi Bukovac, hehehhhe… ali biće i toga.

Željko Dulić, brižni organizator, drugar, sve pohvale za srdačnost. Dobili smo naše diplomice, spakovali prnjice i utiske u vreće sa patikama, zahvalili se što imamo jedni druge i sa osmehom rastali do sledećeg druženja!

By Bojana Kačar Stupar

"Bez dobre ekipe nema ni osmeha na licu!"