Vlada se šeta evropskim prestonicama. Šta je sledeće?

Nedelju dana nakon Budimpešte se namestio maraton u Ljubljani. Preko 900 trkača iz Srbije, pa moram i ja kad sam već tu. Znao sam da se nisam dovoljno oporavio za nedelju dana tako da do 35. km nisam gledao na sat da se ne bih opterećivao, već onako po osećaju. Od starta krenuo brže da bih izleteo iz gužve jer i maratonci i polumaratonci kreću zajedno i onda dalje opuštenijim tempom lepim ulicama Ljubljane. Podseća malo na Beogradski maraton, onaj deo po Zemunu, jer je većina staze kroz manje ulice, a samo deo po bulevarima, i to, srećom, za razliku od Beogradskog, samo kraće deonice. Usput malo proćaskao sa više trkača, jer sam nosio “Istra 100 milja” majicu, pa se javljali oni što su isto bili. Sve išlo lepo, za razliku od Budimpešte, nikakve tegobe, psihička kriza oko 25 kilometra. ali ok. Znao sam da će doći, priključio se ekupi koja me je sustigla i gurao sa njima dalje.

Par dužih uzbrdica van grada, malo vetra na dva pravca u lice, ali sve ok. Stopala počela da bole oko 30. kilometra, i tako do kraja. To do sada nisam imao. Kod table za 37. km prvi put pogledao na sat i video da se vrtim oko vremena iz Budimpešte, ali nisam uspeo da ubrzam bitnije. Zadnja 3 km dao sve od sebe da makar održim dobar tempo i to je to. 3:10, dva minuta lošije nego Budimpešta. Ali dobar osećaj jer sam odradio zrelu trku bez grešaka (osim što sam opet zaboravio da stavim pojas za merenje pulsa). Organizacija i pokloni (kvalitetna trkačka majica, torba i finišerska majica) bez zamerke ali je Budimpešta ipak bolja. Carevina je to. Navijača kao i svugde, na par mesta vatrogasna plehana muzika sa polkama. Nije bilo DJ štandova i sličnog.
Vredi doći i uživati u prelepom gradu i događaju 🙂