Kada sam primio poruku od Bojane sa molbom da napišem svoje utiske sa jubilarne 700te lige bio sam krajnje počastvovan, moram priznati! Ali opet, to nije bio ni malo lak zadatak za mene. Trebalo je staviti jedan veliki deo svog života na malo parče papira. Jer jedna liga nije samo tih 5km, nego mnogo više.

Kao pobednik 700-te lige ne osećam se ništa bitnijim od bilo kog trkača koji je trčao taj dan, na dva tri ili pet kilometara. Verujem da plasman uopšte nije bitan na Ligi, i da se na takvim i sličnim događajima vidi prava suština sporta. Neki kažu zdravlje, drugi druženje, treći linija, a ja kažem: “Dođi, vidi, oseti, i biće ti jasno.”

Prvi put sam učestvovao na 500-toj ili 555-toj Ligi, još kao veslač. Baš lepa uspomena! Zbunio sam se malo kod drugog okreta i udario finiš na 2500m, kada sam završio i čuo Franju na razglasu “Jedan takmičar je upravo završio trku na 3km”, brzo sam se ispravio i to malo snage što mi je ostalo sam iskoristio da dovršim trku na 5km. Izuzeto sam usporio ta zadnja dva kilometra, ali sam dao sve od sebe, i malo više. Pukao mi je kapilar na listu, ali sam bio ponosan što sam završio ono što sam zacrtao.

Moje sledeće učešće je bilo kao atletičar, više od godinu dana posle. Kada sam postao aktivan atletičar, postao sam redovan učesnik lige. Po snegu, kiši, vetru, 1. januara, sve jedno, trči se.

700-ta liga je bila najspektakularnija i najmasovnija! Televizija, medalje, kapija… Kod Danubiusa sam pogledao na sat, i učinilo mi se da kasnim, ali 16:20 je ipak bilo na kraju. Novi lični… Prezadovoljan! Posle takvih trka je neviđena atmosfera i deluje mi da smo svi puni energije iako noge drhte! Osmeh je svakome na licu! I tu je ona rečenica “Svi su pobednici”, što je i suština Lige, a i svi su dobili zlatne medelje, zar ne? 🙂

I kad pozivam nekog da nam se pridruži, uvek naglašavam da su rekreativni učesnici najmasovniji. Ima nas nekoliko koji je shvatamo malo ozbiljnije, ipak, ona nam je u planu za trening.
Trčanje, veslanje, borilački sportovi, teretana, sve jedno koji sport je u pitanju, uvek sam čuo za istu suštinu od iskusnih i uspešnih. Ali svako mi je rekao drugim rečima. Verovatno znate o čemu pričam, priče o istrajnosti, upornosti, snagi volje… Moja priča se još uvek priča, u trčanju. Jeste sigurni da vaša nije BAŠ u trčanju? 😀

By Branko Milošev

By ARK Fruška gora

Atletsko Rekreativni Klub “Fruška Gora” je klub trkača, rekreativaca i entuzijasta, a pre svega ljubitelja sporta. Naša definicija nije nadmetanje, naš primarni cilj nije rezultat i medalja. Mi smo tu da bi uživali u ovome što radimo i nadmetali se sa nama samima! Rezultat je nešto što dolazi samo po sebi, a uspeh je satisfakcija koju dobijamo radeći ono što nas ispunjava.