Ovo je priča naše Mare o evoluciji njene percepcije pojma Ultra-maraton. U stvari, bolje je reći: REVOLUCIJI!!!
Dugo sam razmišljala šta da napišem, kome da se zahvalim i kako uopšte da prenesem svoja osećanja sa maratona iz Sarajeva u ovaj tekst. Tako vas molim da ne zamerite na opširnom tekstu. 🙏🫣 Mnogi me znaju kao Maru veoma veselu uvek nasmejanu možda i šašavu koja od 2014g. živi u NS. Kada posmatraš moj život kroz prizmu instagrama, rekao bi kako ova žena sve stigne, kako dobro živi! Ala je njoj dobro, baš je briga uvek se smeje! I ne žalim se, ja zaista, Bogu hvala, lepo živim. Ono što je najvažnije imam zdravu porodicu, čoveka koji je otac mojoj djeci i ljubav koju je samo Bog mogao poslati u naš život. Mnogo sam zahvalna na tome.
🙏❤️
Ali život nije instagram i FB!!!
Mislim da retko ko, skoro niko ne objavljuje onu tešku stranu života. I ne treba! Jer društvene mreže nisu ništa drugo nego “šala mala” razonoda, da malo pobegnemo od stvarnosti! Bar ja to tako doživljavam.
E tako, sada ću sa vama podeliti nešto što ni malo nije šala, nešto što će možda pomoći za podizanje svesti o preventivnim pregledima.
2021g. sam otišla na preventivni ginekološki pregled i ustanovljeno je da hitno moram da se operišem, (materica mora da se odstrani). Te emocije i to stanje se ne mogu opisati. Jako sam se uplašila, ali više za moju djecu nego za sebe. Nisam imala izbor, morala sam da krenem u tu borbu iako to nisam željela. I POBEDILA SAM!!! TAKO DA VAS MOLIM IDITE NA PREVENTIVNE PREGLEDE, I NE ODUSTAJTE OD SEBE, JER ŽIVOT JE LEP!
 
Operacija je dobro prošla zahvaljujući jednom divnom Pr. koji je pre svega bio veliki čovek i neverovatan profesionalac u svom poslu. Večno sam vam dužna profesore. HVALA! 🙏❤️
Ali posle toga je usledila neopisiva borba sa svim i svačim, a najviše sa psihom i kilogramima. Za godinu dana sam sa 65 kg dostigla veličanstvenih 115 kg i to je bio moj poraz, mislila sam da je gotovo. Ali naravno i kada tako pomislim, ja se ne predajem.
Mnogo sam razgovarala sa prijateljima, jedan od njih mi je predložio da krenem na trčanje, zato što je njemu trčanje pomoglo da ozdravi. Ja pomislim pa ajde da probam i to, sve sam već pokušala i od svega odustala, al’ ajde.
I tako popričam sa Zokijem K., i on mi predloži da se javim Šonetu. E tu kreće ovo “ludilo” koje se ne leči! 🤣🤣🤣 Javila sam se Nenadu Jovanoviću, i ta priča traje do dana danas i kako stvari stoje dok postojim trajat će.
04.05. 2022.g. sam uradila svoj prvi trening 300m, i tad je to za mene bio maraton! 😅 Pitala sam se ko još normalan trči. A sa 115kg niko!!!
E da skratim priču 🤣🤣🤣
🙏💚Zoki, Šone, ARK fruška gora, su “krivci” zbog mog uspeha. Nisu mi dali da odustanem.
Moja trkačka porodica DŽIDŽIMIDŽI, ovo celo pakleno ljeto su me isterivali u 5h ujutru iz kreveta na trčanje. Ni jednu subotu nisam spavala do kad ja želim. 🤣🤣🤣
Ne mogu vam opisati koliko ih VOLIM zbog toga!
Vesela, Sanja, Zoka ljubavi moje hvala! ❤️
Dule hvala na nesebičnoj podršci i savetima, obožavam naše razgovore. 🙏❤️
Pošto se bavim takvim poslom pa imam čast da poznajem mnoge sportiste i trkače iz mnogih NS klubova, samim tim poznanstva su ogromna a podrška još veća. SVIMA VAM HVALA! SVE VAS VOLIM. ❤️🙏
POBEDILA SAM SEBE, I SVA OBOLJENJA UZ VAŠU POMOĆ, OZDRAVILA SAM!
TAKO SAM POBEDILA SEBE I NA TRCI I ISTRČALA
40KM 800m 💪💪💪❤️🙏
Ovaj maraton sam posvetila SEBI i svojoj životnoj borbi od djetinjstva, zahvalna sam sebi što sam u svemu i u svakoj situaciji verovala Bogu i pokušala da uvek budem dobar čovek.
ZAHVALNA SAM I TEBI DIVNOM ČOVEKU KOJI JE OD 2015.g. KAO MOJA SENKA, GLAS RAZUMA I VELIKA LJUBAV, ČOVEK KOJI MI JE VRATIO VERU U SEBE SAMU, VERU U LJUBAV I U ŽIVOT. HVALA VEČNO SAM TI PRIJATELJ ❤️🙏
Zahvalna sam i onima koji su otišli!!! 🙏
Budimo sigurni u tom času da ništa nije bilo uzaludno iako će izgledati da je uzaludno bilo baš sve. Izgubljeno vreme ne postoji. Izgubljeno nije ništa čak i onda kad nam oduzmu ono za šta sigurno znamo da je naše. Verujte da tada dobijamo najviše. Ali samo onda ako zauzdamo potrebu da se svetimo, ako mirno zaključimo da smo radili najbolje što smo umeli i da ne postoji ništa u našim postupcima zbog čega se stidimo. Možemo li to da podnesemo, da tako odživimo trenutak koji s pravom ocenjujemo kao izdaju, doživećemo da srcem vidimo kako se rastače iluzija materijalnog sveta i kako ono što smo rukama gradili, a oduzeto nam je, nije ništa u poređenju sa onim što smo izgradili ostajući dosledni sebi i veri u dobro. U svoj svojoj lepoti i veličini ukazaće nam se čovek koji smo uprkos svemu ostali ili tek tada postali. E to je bogatstvo. To je svrha. Sve ostalo je scenografija koja se, kao i posle svake predstave, sklanja. Ono što ostaje je čovek. Onaj koji uvek može sve ponovo stvoriti, ako sebe nije izgubio u vrtlogu srdžbe, osvete i pomračenja svesti.
 
HVALA Brankica Damjanovic. Njeni tekstovi su mi promenili način života! ❤️🙏