24. septembra 2011. godine održan je Aradski polumaraton (Crosul si semimaratoul Judetului Arad). Cela manifestacija je organizovana od strane Saveta regije Arad, Kulturnog centra Arad i Grada Arad, i to u cilju popularizacije trčanja kao zdravog načina življenja. U okviru manifestacije održane su:
• polumaratonska trka na 21,097 km
• trka za sve 1 – 6 km
• trka za sve 2 – 1 km

Učešće na trci bilo je besplatno, samo što je trebalo na vreme da se prijavi, jer je broj takmičara u polumaratonu bilo ograničeno na 300, i svaki takmičar je dobio startni paket u kome se nalazio startni broj sa čipom (verovatno je ograničenje broja učesnika bilo zbog čipa), majica, program sa mapom i svako ko je završio trku dobio je učesničku medalju i diplomu.
Na trku sam krenuo sa porodicom: ćerkicom Elvirom i suprugom Albinom. Krenuli smo dan ranije. Put je trajao 4 sata, više zbog prilično lošeg puta nego zbog udaljenosti. Išli smo putanjom NS-Zrenjanin-Žimbolia-Temišvar-Arad. U Aradu smo rezervisali prenoćište sa doručkom u Pansionu Kalypso koji je udaljen od starta trke nekih 2 km. Šta reći za ovaj pansion, mogu da imam samo reči pohvale.

Staza polumaratona i ostalih trka bio je krug od 7 i kusur km, delom u parku oko jedne strane tvrđave Bastion i putem oko druge strane tvrđave. Za polumaraton su se trčala 3 kruga, a za trku od 6 km jedan malo modifikovani krug.

Pre starta smo imali problema sa parkiranjem automobila, jer nas je policajac, koji inače ne zna ni jedan jezik sem rumunskog, poslao na pogrešan parking koji je bio dosta udaljen od starta trke, tako da sam na moju nesreću par minuta zakasnio na start trke.. :(. Dobra strana u celoj priči je što me nije povukla masa, tako da sam od starta trčao svoj tempo, koji sam držao do kraja trke. Vremenski uslovi su bili fenomenalni: 9 sati ujutru, jesenje sunce, ne više od 13-14 stepeni. Tako da sam se držao svog tempa i polako stizao takmičare (rep trke), jedan po jedan sam obilazio takmičare sve dok nisam stigao na dvadeset i neku poziciju.

Start trke je bio lociran ispred gradske kuće. Trčala su se tri kruga, parkićem pored reke Mures, pa preko mosta pored utvrđenja Bastion i ponovo preko mosta i obalom reke do gradske kuće. Tokom cele trke sam se osećao fenomenalno, trčao svoj tempo sa svežinom i osećajem kao da trčim sa pola snage. Psihički me je mnogo podigla činjenica da sam samo obilazio i obilazio takmičare, i tokom cele trke su samo dvojica mene obišla i to u poslednjem krugu. U poslednjem krugu kad sam došao u ciljnu ravan i pogledao na sat na kojem je stojalo vreme 1:34, znao sam da ću imati novi lični rekord. Trku sam završio sa zvaničnim vremenom od 1:35:53 od koje ako odbijem vreme za koliko sam kasnio na startu, dobijam vreme od 1:34:37 za koje sam zapravo istrčao svoj četvrti po redu polumaraton. Bio sam ekstra zadovoljan. 🙂 U cilju sam dobio medalju i diplomu za uspomenu, i što mi je najviše značilo, zagrljaj svojih najbližih.

Posle polumaratonske trke je usledila trka na 6 km na kojoj je učestvovala i moja supruga, Albina. U suštini je i ova trka održana na istom krugu kao polumaraton, samo što je deo kroz park modifikovan. Poslednja po redu bila je trka na 1 km, na kome su učestvovali bukvalno svi. Školarci, deca, bebe sa roditeljima, bebe u kolicima… Svi su trčali i svi koji su završili trku su dobili diplome i medalje.
Organizacija trke je bila na svetskom nivou. Pravi prateći muzički program, podrška na stazi od volontera i navijača – slučajnih prolaznika.

Svako je ovo bila trka za pamćenje, i jedno je sigurno da nećemo izostaviti ovaj događaj ni dogodine.

By Laslo Tarjan

Rodjen sam 13. maja 1984. god u Novom Sadu. Ozenjen sam i imam jednu preslatku cerkicu. Sto se skolovanja tice zavrsio sam Mehatroniku, robotiku i automatizaciju na Fakultetu tehnikih nauka 2008 godine, gde sam ostao da radim kao asistent. Sportovi sa kojima sam se bavio: 1998-2003 drumski biciklizam; 2003-2006 planinarenje; 2006-2010 zderanje :) ; 2010 - ____ trcanje