Svaka osoba, koja se ne bavi trčanjem ili bilo kakvim drugim sportom, kada pročita nečiji predlog koji glasi približno ovako : “društvo video sam interesantnu ideju koju sprovode trkači u inostranstvu, a glasi hajde da svi u svetu svakog 15. u mesecu u 5h ujutro odradimo trening trčanja, bilo u društvu, bilo samostalno, ali da svi u to vreme trčimo i na taj način se povežemo nekom nevidljivom niti “, bi pomislila da ljudi koji ovo, ne rade, već samo što imaju u planu, imaju ozbiljnih problema u glavi. Međutim većina sportske populacije se ovom idejom momentalno oduševi, i istog trenutka planira kuda bi najlepše u to doba dana bilo protrčati.

nasmejana lica čak i 5h ujutro

Predlog naše drugarice iz Beograda, Saše Tucaković, svi smo sa oduševljenjem usvojili i za taj 15. maj smo isplanirali svako svoju dužinu, svako svoje mesto gde on misli da je najbolje da istrči i da se uveri da 5h ujutro stvarno postoji. 🙂 Momentalno su ispod Ivanovog predloga počeli da se ređaju komentari ko gde planira da trči, koliku kilometražu, kojim tempom, i slično.   Nekom je više odgovaralo da taj trening uradi u velikom društvu, nekom u manjem, nekom čak i sam, ali jedno je sigurno, niko to jutro nije trčao sam. To jutro u to vreme je na ulicama širom Srbije smo svi trčali sa osmehom na licu jer smo znali da i u nekom drugom mestu, stotinama kilometara udaljenom u odnosu na nas,  trči kolega trkač iz istog razloga kao i svi mi ostali, i imate osećaj kao da svi zajedno trčite. Taj osećaj je bio neprocenjiv.

Mi Novosađani, ovog 15. u mesecu, smo se okupili tačno u 5h ujutro na našem prelepom keju ispred Cepelina. To jutro kada smo se probudili i spremali za trčanje, verujem da je većina pomislila, kud baš sada da padne ova kiša, ali ubeđen sam da niko nije zažalio što je ustao ovako rano, kada se vratio sa treniga sa ogromnim osmehom na licu. Čak šta više, neverovatno je prijalo trčati po onakvom vremenu. Lično, meni su ono bili idealni uslovi za trening.

idealan trening po jutarnjoj kišici

Trening u 5h, automatski znači i ustajanje pre 4h, da biste razbudili organizam za trening, i skroz mi je na početku bilo neshvatljivo sa kakvom sam lakoćom ustao tog jutra, jer sam inače neverovatna spavalica. Posle sam shvatio da je razlog lakog ustajanja bila uzbuđenost što ću uraditi nešto novo za mene u svetu trčanja, trening u ovakvoj masi ljudi u tako sitne sate, što ću imati mnošto istomišljenika širom države, a par istomišljenika, drugara, kolega iz kluba nas je čekalo i na novosadskom keju da krenemo u novu avanturu, zvanu trčanje. Kažem nas, ne zato što volim sebi da persiram 🙂 , nego zato što sam i ovaj trening krenuo sa svojom vernom tehičkom podrškom Natašom Tucaković, koja nas prati na većinu zajedničkih treninga, kada joj to vreme dozvoli, biciklom. Istina vreme nije bilo ni blizu za vožnju bicikla, ali ni ona nije mogla da odoli ovoj izvanrednoj ideji kao i mi ostali (što bi rekla naša stara narodna izreka – s kim, si takav si 😀 ).

Na keju, u 5 : 00, čekala su nas nasmejana lica Dejana, Lasla, Keti, Jovice i Tanje. Usledilo je kratko slikanje, poziranje, i početak treninga. Dogovorili smo se da napravimo, manji krug od oko 8km po keju, mostovima i ispod tvrđave, i kada se to na kraju sabralo sa kilometražama do mesta i od mesta sa kojih smo kretali, dobije se zadovoljavajuća kilometraža. Doživljaj je bio stvarno poseban, još uvek nedoživljen da u društvu ovako rano trčimo zajedno a i tempo je bio sasvim respektabilan, i svi smo uspeli relativno lako da ga ispratimo. Zatvorili smo krug na mestu odakle smo krenuli zajedno, pozdravili se i svako se prezadovoljan odrađenim treningom vratio kući,  svojim obavezama, neko nadoknađivanjem sna, neko poslu, neko učenju, ali u svakom slučaju napunjenih baterija da se izgura još jedan radni dan u sedmici.

Atletika je pojedinačan sport, u kojem se svako na trci ili treningu rve sa štopericom i metrima i kilometrima koje tek treba da pretrči. Samim tim je i prozvana kraljicom sportova, jer svaki rezultat koji napravite, bilo da je on dobar ili loš, biće samo vaš, zasluga vaših odrađenih ili neodrađenih treninga. Ali najlepši deo ovog sporta mi nije to što svako od nas pravi svoj rezultat samo svojom zaslugom, već i taj podatak da za mojih 15 godina bavljenja atletikom još uvek ima stvari koje me oduševljavaju i koje nisam isprobao.  Verujem da će ovaj dan (15. maj 2012.) biti dan kada smo svi mi trkači počeli neku novu, lepu tradiciju koju ćemo ponavljati svaki mesec, bez obzira kakvo bilo vreme, gde se skupimo, i koliko nas se skupi na jednom mestu. Sledeći trening u 5h ujutro je 15. juna u petak, tako da se vidimo tada, a do tada vredno trenirajte. 😀 😀 😀

photo by : Nataša Tucaković