Ja sam se već odavno u mojoj mašti prebacio na planinsko trčanje, ali to u realnosti baš i nije bilo tako. Uglavnom sam bio na uličnim trkama, jer je to valjda linija manjeg otpora. Pre ovoga je tu bilo još samo nekoliko prilika da se totalno pretvorim u brdo…

Materhorn muzej u Cermatu
Materhorn muzej u Cermatu

U Švajcarskoj ima više trka nego što čovek može da postigne pa se čovek ni ne žuri, pa tako polagano prođe i godina da ja nisam potrčao na planini. Brdo od 800mnv pored Ciriha se ovde ne računa u planinu, ali je za nas Fruška gora i dalje najveća u srcu 🙂

Ultraks je jedna od najpoznatijih trail trka u Evropi i deo je Sky running serije. Samim tim okuplja i najveće zvezde planinskog trčanja. Na kraju je i najbitnija stvar – trči se pod verovatno najimpresivnijim vrhom Švajcarskih Alpa – pod Matterhorn-om!

Veličanstveni Matterhorn
Veličanstveni Matterhorn

Moje ženče i ja se još pre nekoliko meseci odlučismo za najkraću trku od 16km, da probamo. Nismo do sad trčali na Alpima, pa da nam ne izađe na nos. Dobro je što je bar ona razmišljala 😀

Start i cilj trke su bili u Zermatt-u, turističkom gradiću na oko 1600mnv. U ovom gradiću su zabranjeni automobili pa je prva stvar koju smo primetili po izlasku iz voza bila gomila električnih vozila na parkingu koja su prevozila stotine azijskih turista do luksuznih i preskupih hotela.

Mi smo spavali u atomskom skloništu po veoma prihvatljivoj ceni 😀

U Cermatu srećemo mladi par alpinista iz Bitolja koji je dan ranije osvojio vrh! Materhorn je inače 6. vrh po smrtnosti iako je visina “svega” 4478mnv (Mont Everest je tek na 9. mestu). Bravo Ana i Saša!!!
Ana i Saša iz Bitolja su osvojili Matterhorn

U 7:00 je startovala glavna trka na 46km i mi smo bili tamo da ispratimo velikane – žive legende. Na startnoj listi su između ostalih bili Kilian Jornet Burgada i Anton Krupička, iako Antona nismo dočekali na cilju. Na startu nije bilo muzike, ali je bilo neočekivano mnogo ljudi – što trkača, što publike. Sledeći start je bio u 8:15 za trku na 30km, a naš je usledio tek u 9:15.

Kilian radi ono što najbolje ume

Bojana i ja smo računali samo da nekako stignemo na cilj da vidimo kad Kilian ulazi u cilj (nije bilo dileme da li će da pobedi :)). Kilian je inače samo dva dana pre ove trke oborio svetski rekord u usponu na Matterhorn. Istrčao je na vrh i vratio se nazad za 2 sata i 52 minuta i time popravio prethodni rekord za više od 20 minuta! Trka mu je došla više kao rastrčavanje, mada se nešto žalio na teške noge 😀

Pored njega ne treba da zaboravimo i Emelie Forsberg, devojku koja je preokrenula igru za veoma kratko vreme i učinila da planinsko trčanje izgleda kao trčanje livadom, a ne prašina, krv i znoj! Salomon tim je zaista okupio najtalentovanije mlade ljude u Evropi!

Emelie Forsberg kao da je izašla iz nekog filma. Nemoguće da nije žgoljava! :)

Da se vratimo na našu trku 🙂 Iako je trka bila dosta kratka, imala je +-1100m visinske razlike. Prvobitno je organizator zahtevao dosta obavezne opreme (baterijska lampa, dišljiva nepromočiva jakna, astro folija, paket za prvu pomoć i mobilni telefon) ali se dosta takmičara bunilo, pa su nam na kraju to ostavili na savest. Pošto je ovo nama bila prva alpska trka mi smo poneli sve to plus još malo hrane i vode u rančićima 🙂 Bili smo upadljivi amateri…

Fruška gora pod Cermatom :)
Fruška gora pod Cermatom 🙂

Profil staze nije bio za potceniti: na startu je bilo 300m ravno, pa još oko kilometar uspona na asfaltu i nakon toga brdo u glavu, neutabanim stazama kroz šumu. Sreća pa smo ovo ipak probali ranije na planini i bilo je jasno da nema teorije da se sve ovo trči, kad sam prešao sa asfalta u šumu odmah sam prešao na hodanje. Niko oko mene se takođe nije žurio da trči tuda 🙂

Profil staze
Profil staze

Nakon još nešto više od kilometra disanja na škrge dolazi i prva ravnina od oko 500m i prvi bodac. I pored toga ravno mi prija, Vojvodina mi se u nogama javila i tu popravljam plasman za nekoliko pozicija sa lakoćom. Čak sam se i odmorio malo pre sledeće rate disanja na škrge. Sledeći uspon izlazi iz šume i puca predivan pogled na planinu i dolinu ispod. Kad uspon malo popusti pokušavao sam da trčim, ali sam se samo trudio da što više snage štedim i da se što manje potrošim. Tu me stigla glad, pa je lepo legla banana na prvoj okrepi.

Bojana i Lukas
Bojana i Lukas

Zato sam na nizbrdici samo izbacio iz brzine i bez kočenja se sručio par stotina metara niže i tu takođe popravio plasman za desetak mesta. Tu mi se negde javila ona Dragina mudrost da “se i govna kotrljaju nizbrdo” i da su “sekunde dobijene u prvom delu trke često minute na kraju”, ali sam to ignorisao i uživao. Na sledećem usponu je glad došla po svoje, i ovo ignorisanje mi se stalno vraćalo i lupalo me po ušima. Gel koji sam poneo za svaki slučaj je stradao a ja se jedva dovukao do vrha i sledeće kontrole – okrepe. Sreća pa je okrepa bila opremljena kao srpska trpeza za Sv. Nikolu. Ja sam tu bio totalno presisao i već sam imao u planu da sednem, a možda i prilegnem da uživam u pogledu 🙂

Na okrepi sam se najeo koliko sam uspeo da uhvatim u ruke (ni ne smem da napišem šta sam sve kombinovao – odmah mi bude muka) i nastavio da šetam dok se ne dozovem pameti. Utom prolazi pored mene momak kojeg sam ja bodrio na prvom usponu kad sam ga obišao i tapše me po ramenu u fazonu, “ajde gari, možeš ti to!”. To je bilo dovoljno da ponovo krenem da se kotrljam nizbrdo, a hrana je u međuvremenu došla do nogu – glava je i dalje bila utrnula. Dok sam šetao obišlo me nekoliko desetina ljudi, ali su nizbrdo svi nekako razmišljali više od mene i kočili 🙂

Šalu na stranu, mogu da se pohvalim da sam vežbao tehniku trčanja nizbrdo i to je urodilo plodom. Obilazio sam ljude masovno, prosto sam leteo prema cilju nizbrdo i vrlo brzo sam došao do asfalta – duša u nosu! Tu već nije bilo zaustavljanja pa sam samo nastavio da jurim koliko me noge nose do ulaska u grad. Tu opet obilazim par ljudi i u pretposlednjoj krivini me dočekuje mali uspon koji me opet zaustavlja. Opet me neko bodri i tapše po ramenu i meni je to opet dovoljno. Ovim putem se zahvaljujem Nemcu Marku s kojim sam zajedno ušao u cilj i time potvrdio 39. mesto u generalnom plasmanu i postigao vreme 2:0:17.

Kilian uveliko žvaće svoju slamku u mikrofon
Kilian uveliko žvaće svoju slamku u mikrofon

Dok sam sav srećan i samozadovoljan uništavao hranu na ciljnoj okrepi, u cilj je uleteo gospodinčić sa početka posta, sa smešnim brčićima i slamkom u ustima. Dok je meni junaku trebalo 2h za 16km, on se bećar prošetao 46km za 4h 43min… On se s nama svima sprda 🙂

U iščekivanju moje drage saznajem da je pala, ali je nekako došla do cilja. Šepamo zajedno do bolničara i dok joj čiste kolena ona mi objašnjava da je pala na početku nizbrdice i da je istrčala poslednjih 5km tako mučenički i junački! Dešava se i pametnima, a Bojana će od sad malo više paziti.

Bilo je lepo. Hoćemo opet! Čekamo samo da Bojana zaleči rane i idemo opet negde, samo da nam sneg ne padne prerano 🙂 Bosanskom brđaninu u meni se brk smeška 😀

1175529_700415333318604_345255236_n

1175589_431780856941660_1246063708_n

1184955_704907969536007_1266609699_n

IMG_9765

IMG_9766

IMG_9767

IMG_9768

IMG_9772

IMG_9773

IMG_9774

IMG_9775

IMG_9778

IMG_9780

IMG_9787

By Boško Stupar

Triatlonac, trkač, orjentirac, penjač, avanturista, entuzijast, boškotlonac, kažu prijatelji :)