U nedelju, 11. oktobra održan je 17. novosadski maraton. Po mom skromnom mišljenju nikad jadnije. Još na PASTA PARTY-ju se moglo zaključiti da će biti malo trkača, maratonaca, ali tu su štafete, Dolgin džoker iz rukava koji  uvek popuni sve rupe…
Kako ne bih glumio velikog kritičara, a to sigurno jesam, kada je u pitanju novosadski maraton, ja ću odmah početi sa prepričavanjem trke, vidjene iz mojih očiju, potkrepljene sa nekim opštim informacijama koje bi mogle biti interesantne čitaocu.
Manje takmicara nego inace, ali to je valjda vec postao standard...
Manje takmicara nego inace, ali to je valjda vec postao standard...
Na startu trke pojavilo se skoro 100 trkača, naravno govorim o glavnoj, maratonskoj trci, medju njima ili ti nam bilo je i 15 ak štafeta. U 10 h pucnjem je označen start trke i kiša je počela. Vreme gotovo idealno za maratonce, samo da nije bilo te dosadne kiše, sve vreme je neumorno natapala napaćene trkače te se činilo da je pomalo hladno, plus vetrić na pojedinim deonicama staze…
Ovo mi je već treći uzastopni novosadski maraton kojeg trčim nespreman, ali totalno nespreman, tako da sam vodjen predhodnim iskustvom napravio taktiku koje sam se u potpunosti pridržavao i zahvaljujući tome uspeo da pretrčim čitav maraton. Najvažnije je bilo krenuti polako, za mene je ovaj put to značilo, ni slučajno ne brže od 5 minuta po kilometru i taj tempo držati što duže, a posle… Posle naravno treba preživeti i izgurati do cilja, ali kako…
Krenuo sam EXTRA. Nakon svega 5-6 minuta od starta, oformila se iskusna grupica sa Borojom na čelu. Pored Drage kome je ovo inače 123 olimpijski maraton u karijeri, u grupi su trčali još i  meteorolog Nedeljko Todorović, koji takodje ima mnogo maratona u nogama, oko 100, Viki Iron Man koji je trčao trening, 20ak km sa svojim pulenom Nemanjom Bubanjom iz Sivca i još jedan momak , rekao bih iz Beograda.
Vreme je prolazilo, mašine su se lagano zagrevale i počeli su redom da se beleže prolazna vremena, na 5om km  25 min 50 sek, planirao sam još sporije da krenem, ali kako ni sam nisam znao da li ću i dokle ću izdržati opustio sam se pa šta Bog da. Druga petica 25min 59 sek, treća 26min 14 sek, tada sam već počeo da razmišljam o energetskom gelu, imao sam ih 3. Negde na 17om km uzimam prvi gel i prisećam se Himalaja kada na 7000 metara ni gel nisam mogao da pojedem, ovaj put mi je baš prijao, ali obzirom da sam još imao sopstvene energije u šteku nisam osetio dejstvo gela. Ovde smo se Drago i ja odvojili od Nedje i njegovog ortaka, a Viki i Nemanja su nešto ranije završili sa trčanjem. Četvrti prolaz 26 min 40 sek, malo sporije, ali to je to. Prolaz na polumaratonu 1h 50 min, ne sećam se da sam ikada sporije istrčao ovu deonicu, čak sam i na svom prvom polumaratonu bio brži, medjutim kada se sve to preračuna, ja sa ovim vremenom imam rezultat koji i nije toliko loš, ako završim trku.
Druga polovina maratona je uvek lepša, neizvesnija, zanimljivija, borba tek počinje. Peti prolaz 25min 50 sek, polako me stiže umor, energetski padam, uzimam drugi gel i kao da dobijam krila, sreća pa znam  kako da se ponašam u takvoj situaciji, nastavljam istim tempom i na šestom prolazu 26min 13 sek, nije loše, ali osećam da će biti frke, ostao mi je još samo jedan gel, a sve brže se praznim. Na 33 km ne mogu više, Drago mi beži i ja počinjem da razmišljam o odustajanju. Žao mi trećeg gela, a i cilj mi je daleko, dok se dovučem do cilja imaću 37-38 km, ma mogu ja do kraja. Tempo mi je već tada pao, preko 6 minuta po kilometru, ali sam još uvek trčao. Okrepa je za 10ak minuta, tada ću smazati i treći gel i stižem do cilja, samo da ne prohodam. Dva minuta kasnije Raš hoda, klopa gel bez tečnosti i razmišlja kako je ovo kraj. Kada jednom prohodaš, a do cilja imaš još 7-8 km ne piše ti se dobro.
Ko kaze da nije lakse u grupi?!
Ko kaze da nije lakse u grupi?!
Mimoilazim se maratoncima koje sam nekada ostavljao i po 40 ak minuta, drugarski me bodre, ali džaba, srećem i Dragu, pobegao mi je već više od jednog km, i dalje hodam i kontam da ću do cilja tako, a onda, posle odprilike 2 min hodanja proradi me gel, nailazim na 35 km prolaz tačno 29 min, nešto se dešava u mojoj glavi i ja počinjem da trčim. Do cilja više nisam prohodao, što me baš iznenadilo, smireno, laganim tempom sada već sigurno završavam trku, svoj 14.ti olimpijski maraton, samo sam prvi trčao sporije, ali sam ipak veoma sretan i zadovoljan. Osmi prolaz mi je bio 30min 53 sek, a zadnja dva kilometra sam oduvao brzinom od 6min po km. Na kraju vreme 3 sata 49 minuta i 32 sekunde, EXTRA.
To bi bila, ukratko, moja priča sa 17.og novosadskog maratona. Nemanja Nikolić Nemus, blagajnik Atletsko rekreativnog kluba FRUŠKA GORA, takodje je trčao maraton, završio ga je kao peti u ukupnom plasmanu sa sjajnih 2 sata 51 minut i nešto sekundi, kasnije je skontao da je trčao krug manje. Boško Stupar je zauzeo sjajno treće mesto na trci zadovoljstva  na 10,5 km i to bi bilo to što se tiče članova našeg malog kluba, skromno, ali i to je nešto.
I za kraj da pomenem pobednike maratonske trke, u kategoriji žena prvo mesto osvojila je Kineskinja Wang Haina 2h 58 min 31 sek, dok je kod muškaraca najbrži bio Goran Čegar iz Apatina sa vremenom  2h 47 min 21 sek.
Veliki pozdrav za sve trkače u nadi da ćemo i mi u Srbiji jednog dana imati neki lep, pravi maraton sa više od 300 maratonaca na stazi.
The Rash