Fruškogorci, sve do jednog 🙂

Ko je ikad bio na ovoj čarobnoj planini ostao je pod utiskom. Mnogi je podcenjuju zbog nevisokog najvišeg vrha, ali niko ne ode lakih nogu sa Fruškogorskog planinarskog maratona! Ova planina ostavlja bez daha svojom lepotom, a tako mi svega, i svojom čudnom konfiguracijom staza. Naučio sam da je cenim i volim tek kad sam malo proputovao i video sveta… Ne nosi slučajno naš klub ime ove Vojvođanske lepotice 🙂

Start maratona

Jednom godišnje organizuje se Fruškogorski planinarski maraton, najmasovnija sportsko rekreativna manifestacija netakmičarskog karaktera, može se slobodno reći, na teritoriji bivših jugoslovenskih republika. Naime, svakog proleća, na Popovicu se sjati više hiljada ljudi, a poslednjih godina ta brojka prelazi i fantastičnih 10.000 ljudi!!!

Ljudi dolaze sa svih strana. Mnogi su čuli za ovaj pešački/trkački/biciklistički maraton. Uzevši u obzir koliko je mali prostor na Popovici gde treba da startuje toliko ljudi, saobraćaj do gore nije dozvoljen za automobile, već samo za organizovane autobuse. Sa željezničke stanice u Novom Sadu kreću gradski autobusi na svakih 10ak minuta i prevoze putnike po redovnoj ceni karte.

Učesnici mogu da biraju između čak 17. staza i to po distancama od 4.373m (visinska razlika 174m) pa čak do 111.151m (visinska razlika 4119m) – za svakog ponešto.

Mapa Fruškogorskog planinarskog maratona 2011

Kao što rekoh, Fruškogorski maraton je manifestacija netakmičarskog karaktera, ipak, beleži se plasman. A nagrada je: BRAVO MAJSTORE! 🙂 Stoga, ARK Fruška Gora može da se pohvali četvorostrukim pobednikom na malim stazama ovog maratona u dužini od 34km 🙂

Lično, ovaj mili događaj koristim da se prošetam i ispričam s prijateljima u opuštenoj i pozitivnoj atmosferi, okružen beskrajnim zelenilom i ptičicama koje crkuću 🙂 Ni ovaj put nije bio izuzetak, te sam se šetajući 34km zapadnim malim maratonom 7. put upisao u knjižicu ++Lala planinara++.

Zaranjanje

Kad uđeš u šumu, ušao si u drugi svet. Prvo što upada u oči je boja! Zelenilo. Još zelenila. Smeđi zemljani putevi, mestimično prekriveni šušnjem, a i poneki kamen viri. Čuvajte se korenja. Još mi nikad ćoroskopi nisu bili potrebni u šumi. Svejedno da li žmurim ili gledam, tamo uvek vidim zeleno.

Drugo, zvuk je drugačiji. U šumi ti ne treba muzika iz bilo kakvog uređaja. Oslušni malo bolje i čućeš svašta. Ptičice su na sve strane, lišće šuška, drveće se međusobno mazi granama. Između ostalog, čućeš i malo dragocene i blažene tišine koja nam sve više nedostaje u modernoj svakodnevnici.

Treće, udahni duboko kad se sledeći put nađeš u šumi. I kašće ti se samo. Prvo ništa osim čistog vazduha, bez smoga i duvanskog dima. Potom, mokra zemlja i lišće koje truli – humus. Šumsko cveće, prosto mora da miriše. Ako pak nekim srećnim slučajem zagaziš u četinarsku šumicu… Ajao 🙂

Četinarska šuma kod Bukovca

Probaj ponekad vodu koji nađeš u šumi na izvorima. Ne treba ti ništa više.

Probaj nekad da prenoćiš u šumi. Preporučujem leti pod vedrim nebom 🙂 (Oni koji su zagazili u noć na maratonu znaju o čemu pričam.)

Možda najlepše mesto na Fruškoj Gori koje sam video ove godine na maratonu je bio deo grebena između Isinog Čota i Brankovca. Taj deo šume je prilično nepristupačan u smislu da nema nijedan kolski put u blizini. Prosto moraš da uposliš nogice da bi do tamo došao. Uska stazica koja tera grupicu da se kreće u koloni te vodi kroz prelepu čistu šumu i dopušta ti da uživaš u njenom velikom zelenilu.

Mogu da kažem da je umor u nogama i leđima potpuno opravdan i isplaćen. Koliko god da se odlučiš da pređeš, nećeš se pokajati. A na cilju: družina 🙂

Družina

By Boško Stupar

Triatlonac, trkač, orjentirac, penjač, avanturista, entuzijast, boškotlonac, kažu prijatelji :)