Bojan Sič

Trening na Fruškoj Gori u ARK Fruška Gora 🙂

Od izrazito nesportskog tipa u srednjoj školi, polako i stidljivo uključivao se u svet divljine i planinarenja; za pocetak na Fruškoj gori; koja je i kasnije ostala njegovo omiljeno igralište. Za to je glavni krivac Fruškogorski maraton, na kojem je osetio i prve izazove, lične pobede i želju da bude bolji. Kako je uočio da poprilično kaska za svima ostalima, morao je, šta drugo, nego da počne i sa pripremama, za taj sveti gral izdržljivosti, Fruškogorski ultramaraton. Uvideo je i dalje nije ni blizu tih superljudi koji prelete celu stazu, pa nije preostalo ništa drugo, nego i da sam postane superčovek. I tako je krenuo sa trčanjem…

Treninzi za ultradistance su dugi i ne daju vam naročito brzinu. Tako da se na ligama 5km uglavnom trudio da ne bude poslednji. Ali mu zato superljudi na planinskim trkama nisu više bežali iza druge strane horizonta. Trudio se čak i da ih vija, čak i da bude samo par “koraka” iza njih i na tom strašnom Ultramaratonu. Sve dok se nekim čudom i sam nije našao na čelu. Sa drugarom Belom Nađem je 2009. i pobedio na Fruškogorskom ultramaratonu. Odbraniti ga neće, jer se u poslednje vreme bavi nordijskim skijanjem i vijanjem aurora.

Pobednici Fruškogorskog ultramaratona

Do sada nije istrčao nijedan maraton, ali zato jeste više od deset planinskih ultramartona na 50+km. Verovatno radi sve pogrešno 🙂